U međuprostoru između prozora u mojoj spavaćoj sobi leži jedna praška buba-mara okrenuta naglavačke. Sve nožice joj stoje u vazduhu. Preminula je. Obasjana ledenim januarskim suncem, leži tako i ne mrda. Fina jedna bubamara, čak i tako pokojna, odiše nekim skromnim mirom, gotovo da do mene dopire njeno bubičasto izvinjenje što je svoju malešnu dušu ispustila baš između mojih prozora. Njene minijaturne nožice stoje nepomično u vazduhu i privlače moju pažnju. Kadar iz sporih filmova.
8 Comments
|
Autor(ka)
|