Ponovo premeštam nameštaj po kući. To istina radim sve teže. Ni tih leđa, ni tih mišića, ali polet ne minjava. Merim, premeravam. Stojim i gledam, pa malo maštam. Onda pogledam šta je sve potrebno uraditi pre nego što počnem da pomeram velike stvari, pa se malo smorim. Ali te crne misli lako odagnam i iznova krećem u planiranje i merenje.
Sve je to pomalo smešno jer ja pričam o premeštanju nameštaja u limitiranom prostoru izuzetno male kvadrature. Ipak, na neobjašnjiv način i najmanja promena nekako donese osećaj olakšanja. Kao da sam sa promenom rasporeda stvari, promenila nešto baš bitno u svom životu.
6 Comments
|
Autor(ka)
|