Primećujem s mrvicom tuge da su sve moje bombe već eksplodirale.
Ne tinja u meni više nikakav tihi jed ili neizdrž, sve češće trepćem sporo i gledam naokolo, praveći se luda pred bilo kakvom situacijom koja mi se rastvara pred očima. Znam da neke to izuzetno ljuti, a znam i neke koji su upravo odahnuli gledajući i mene smirenu kao golubicu, konačno, oh konačno. Ipak tu i tamo i oni me pogledaju ispod oka, s njom se nikad ne zna... I dalje su tu moje urođene i stečene veštine uz pomoć kojih trčim svaku trku do kraja (makar stigla i poslednja), ali nema više tog treperenja, tog kuckanja svih mojih besova koji su umeli da se zipuju u jedan jedini i onda eksplodiraju svom silinom nanoseći ogromnu štetu i drugima, ali i meni. Iskreno, uopšte ne znam kako se to dogodilo i odbijam da poverujem u starenje jer odbijam da poverujem u vreme i njegov protok. Toliko je devojčica u bakama i toliko starica u devojčicama, biće da se u mene bezbrižnost uvlači u suprotnom smeru.
5 Comments
Ništa, plan je sledeći: do daljnjeg se ne razvodim, Zlatokosa za sada neće menjati školu uprkos ksenfobičnim incidentima koje inicira njena učiteljica, u Beograd ne dolazim uskoro iako sam to baš planirala i od ponedeljka ću ustajati u 5h ko bela lala.
Osim toga, imala sam ingeniozni plan da se ofarbam u boju koja će suptilno prekriti moje sede vlasi izdajice, ali koja me neće opteretiti dvonedeljnim ritmom farbanja, nakon čega uvek izgledam kao poglavičina bivša skvo koja živi van sela zbog skarednog izgleda jer meni farba uvek sklizne i po ušima i čelu, što nekako svi primete osim mene. Na sve to, odluka je i da se nikako ne ljutim na radnike koji nam menjaju prozore i prave balkon, bez obzira što taj ambiciozni plan izvode jaaaakoooo sporo, trudeći se da obeleže svaki kut mog voljenog doma finom belom prašinom. Odluka se zapravo tiče strpljenja i razumevanja koje će od sada biti moja polazna tačka u svim odnosima. Ta odluka se naročito tiče (osim radnika)i mog BivšegMuža. Jeste. Odlučila sam da naročito prema njemu budem strpljiva i nežna, kakva nikada nisam bila, godine lagano odmiču, red je i da se i on jednom iznenadi. BivšiMuže, raduj se. |
Autor(ka)
|