GAGA BLUES
  • Blog
  • TAMARA O. NA NETU
  • O meni
  • Blog
  • TAMARA O. NA NETU
  • O meni

Run, Forest, run

7/6/2018

0 Comments

 
Picture

Read More
0 Comments

SERIJAL: VODIČ ZA RASPUŠTENICE: 2. KAKO JE GOVORIO BIVŠI MUŽ...

25/4/2018

1 Comment

 
U prošloj epizodi ovog, ko bajagi, vodiča, uporedila sam proces razvoda sa žurkom na kojoj vi nekako, uz ogromnu samodisciplinu i samokontrolu, zauzimate tu lavovski dostojanstvenu poziciju nekog predobrog DJ. To je onaj nonšarlantni baja što vozi žurku znalački i napušta je u pravom trenutku, opijen sopstvenom gotivnošću.
Ukratko, to je taj plan A.  To je plan “Znam tačno šta radim”

U tom planu nema bljuvanja, smaranja ljudi, dranja i urušavanja u nekim mračnim kutovima soba. Nema šizofrenog dolaženja, odlaženja, jel’ sam pošla, il sam došla. Nema cimanja dece, partnera, sebe same.
Tu upravo ne bi trebalo da bude ničega - što sam ja redom radila u svom prethodnom razvodu.
Picture

Read More
1 Comment

SERIJAL: VODIČ ZA RASPUŠTENICE   1. Kako da postanete DJ!

12/4/2018

14 Comments

 
 Pre nego što dignem sidro i zaplovim u burne vode beznađa materinsko samohranog života, rešavam da zabeležim nekoliko istorijskih redova koje će mi pomoći da posložim sve to što znam, a što povremeno i sama zaboravim. 
Picture

Read More
14 Comments

DOBRO VEČE

26/11/2017

18 Comments

 
​Imam nekoliko ljudi u životu s kojima održavam relacije kojima vreme ne može ništa.
Prosto, svaki put kada se sretnemo, bez obzira na to koliko je vremena prošlo, nastavljamo negde, na nekoj tački koja uvek pulsira i radi, kao da smo se videli juče. Takve relacije su mi najdraže, bez balasta očekivanja i moranja. Gledam da se i sa sobom tako podesim.  
 
U međuvremenu dešava nam se svima život.
 
U njemu, kao u labavom scenariju, nađeš posao, izgubiš posao, svi ste bolesni, svi ste super, razvodiš se, pa onda tog muža ne možeš da izbaciš iz dana i rasporeda, dobijaš lagano bore, grbe i ostalu prateću opremu, pakuješ se, ne pakuješ se, putuješ, ne putuješ... i na kraju svih tih takvih nepravilnih dana obično sedneš i ćutiš mirna ko golubica jer nema tih reči koje te mogu regenerisati.
Eto tako ćutiš, skupiš te okrnjene delove sebe, polepiš šta se polepiti dalje i onda odeš da spavaš, jer sutra rano ustaješ i sve ćemo igrati jovo na novo, dok nekome ne dosadi. Ali taj neko nisi ti.
 
U svakom slučaju ne pišeš blog jer prvo, ne znaš šta bi rekla, a da ne zvučiš patetično i slinavo. Drugo, realno, još ne kapiraš uopšte šta se dešava, a u tekstu stvari valja nekako i zaključiti.
Treće, fino si vaspitana i glupo je da ljudima istovaruješ sopstveno đubrište u dan i kuću.
Eto, sad smo i to razjasnili.
Picture

Read More
18 Comments

SAMO KAŽEM

15/3/2017

7 Comments

 
​Koliko ja razumem proces integracije u novoj zemlji nakon doseljavanja, iako nisam stručnjak, taj proces svakako prati i pojavljivanje osećanja izrazitog nepripadanja i dezintegracije. Te frustracije naročito cvetaju i bujaju nakon tih prvih godina srećnog "braka" s novom zemljom u koju si pristigao.. I čini se da je sve nekakav prirodan tok stvari.

Zapravo, sve dosta i liči na vezu.

Prvo je sve super, a onda više ništa nije super. Sitne mane su zapravo tinktura šarma razbacana u biserima naokolo, sve miriše i svi se stalno smeju.

A onda, tačnije dve ili tri godine kasnije, počinje uočavanje mana. Neke stvari počinju da nerviraju. Uzdiše se ćutke češće, izbijaju prve nesuglasice, ako ne i svađe. Seks  je sve ređi, interesovanja se rasipaju, drugi parovi (druge zemlje, a naročito bivša zemlja tj domovina) izgledaju nekako srećnije i adekvatnije.
​
Puhćem dok prtim svakodnevni život u običnim najlon kesama i razmišljam da okrenem bivšu zemlju da vidim šta ima.
Bivši uvek imaju romantični miris i ukus koji je zapravo ukus i miris nas samih kakvi smo bili nekad. Zato je to tako zamamno. 
Picture
http://tinybuddha.com/blog/the-key-to-letting-go-of-your-ex-love-them-more/

Read More
7 Comments

Petak uveče, ali nema pizze 

27/1/2017

2 Comments

 
Kada zamišljam situaciju u kojoj majka savetuje kćer, u mojoj glavi je to obično neka slika u kojoj majka autoritarno sedi u skupim skutama, a kćer joj drži glavu na krilu dok joj se vrele suze slivaju niz lice. Tu matera biva čvrsta kao stena dok gladi kćerki upletene vlasi, gleda u daljinu i tiho izgovara neke istorijske mudrosti koje se urezuju u zidove, podove, okove...Te su mudrosti obično ponikle u bolu i patnji, tako da ja vidim kako ih majka ponovo, ali sada ćutke, preživljava, drhteći iznutra da se kćerki ne ponovi to isto...
 
Iako ja nisam tip majke koja brižljivo savetuje kćerku, nisam odolela. Ja sam od one vrste koja usta ne zatvara i u vezi stvari koje su mi bitne da deca zapamte ja se držim one stare „ponavljanje je majka znanja“.
Dakle, ja ponavljam jedno te isto dok im se ne smuči. Ja ne savetujem. Ja uguravam nogama i rukama u te glave nešto za šta sam zapela, a neretko posle sednem pa se smejem sama sa sobom, kakve mene gluposti more... Verujem da bi se i oni smejali, ali ne smeju.
 
Dakle, dok ja popujem nema fanfara. Ja solim iznad glava dok hranim, kupam, pratim, dočekujem, ljutim se ili se smejem. Probudi me u sred noći, nastaviću gde sam stala.
Mnoge od potonjih redova moja starija kćer ponavlja s sarkazmom u glasu, bez zastajkivanja, a njeno izlaganje nastavlja stariji sin, kao pesmicu, karikirajući moj glas. 
Picture

Read More
2 Comments

Petkom uveče, dok se peče pizza

20/1/2017

12 Comments

 
​Ovih dana pričam s mamama u Pragu o njihovom životu ovde i tamo. O tome kako su to sve zamišljale, kako je to ispalo, a kako bi volele da jednog dana bude. Primećujem, iznova, koliko se razlikuje doživljaj života žena s decom koje su zaposlene i ovih koje nisu.
 
Dakle, domaćice su generalno manje zadovoljne životom, decom, brakom, parama i izgledom.
Zaposlene žene na juriš ipak uspevaju da pokrpe rupe koje se otvaraju pod njihovim stopalima. One možda jesu čupave i neispavane, ali stižu sve i još se osećaju celovitije. Spremnije su na promene, akcije, smeju se glasnije i o smislu života razmišljaju sutra.

Život žena koje rade je veoma organizacijski složen i funkcioniše u modu „Padam-s-nogu“. Ali, s moje tačke gledišta, izgleda da je život žena koje su kod kuće i ne idu na posao, svojevrsna priča o guranju Sizifovog kamena. Preteško đule koje one (mi) ćutke guraju i guraju, tražeći u svakom novom danu smisao. Nekada smisao dodaju deca, nekada lepo vreme, nekada dobar seks, a nekada ništa od toga. Ali one i onda guraju. 
Picture

Read More
12 Comments

Bol.Bolest.Bolovanje.

9/1/2017

4 Comments

 
Znate onaj film „Business woman“. Volim da gledam taj film zato što volim glas Melanie Griffith, pre svega.
Ona je, ničim zasluženo u onom fantastičnom telu dobila i taj grumen zlata zaturen iza glasnih žica. Svaki put kad progovori ja se prenerazim kao da susrećem prvu i jedinu ženu od kad je sveta i veka.
 
Osim toga, taj film je umereno romantičan, u potpunosti nekorektan (muvanje s autoritetom, preturanje po tuđim stvarima, preuzimanje tuđeg identiteta itd). Ali je kao takav lako svarljiv i taman tako nekako kulturan da kada ga ugasite, iza njega ne ostaje ništa. Puf.
Film koji vam uđe u dnevnu sobu, malo posedi, popijete kaficu i ode. Ima dana kada su takva druženja neprocenjiva.
 
Jedna od stvari koja je meni uvek interesantna u tom filmu jeste ona preteča „open space“ office-a u kome sede sve one mučenice koje se brinu o VIP ličnostima iz zasebnih kancelarija. One dele bezlično radno mesto, kao roboti udaraju po kucaćim mašinama, međusobno razmenjuju uloške, lakove za nokte ili čak i lovu ako nekome frka i – sanjaju o budućnosti u jednoj od kancelarija.
Picture

Read More
4 Comments

Krokodilska tajna

5/1/2017

3 Comments

 
​SuncaSin uskoro puni šesnaest. Lešnik petnaest. Sećam se svojih šesnaest jako dobro i sve bih dala da mogu sebe da pogledam iz njegovih očiju. Toliko se toga promenilo.
Pa i za vreme ovih njegovih šesnaest gotovo da nisam ni sigurna šta se sve izdešavalo. Da li je bilo dobro ili je bilo loše. Ili je bilo smuć, s šlagom i višnjicom na vrhu?! Gledam ih i pokušavam da se prisetim kako je to bilo na početku... Primećujem, ni pamćenje me više ne služi tako dobro...Zaklela bih se da sam rodila ružičasto-pufnaste bebe, a ne krokodilčiće...
Picture
Lepo izgleda, ali nije zdravo :D

Read More
3 Comments

Razum i osećajnost

17/12/2016

1 Comment

 
​Promenilo se to što odjednom veoma dobro razumeš da ne možeš iseći celu šumu da bi imao prijatan pogled. Ne možeš podkresati stabla, iščupati žbunje, toliko se oznojiti i iscimati oko svega toga, da bi se onda vratio na to svoje mesto koje si ko bajagi osvojio i seo tu uživajući u krajoliku.
Obesna mladost ti nosi na krilima hrabrosti i mašte da je to moguće. Ali nešto tu ne štima. Možda je taj polet baš tu tako sjajan, ali ne da bi smo podešavali okoliš, već da bi smo s puno strpljenja i vere – podesili sebe. Zvuči traljavo, ali je istinito. Nema tu Holivuda. Lopata, brale. 
Picture

Read More
1 Comment
<<Previous
Forward>>

    Autor(ka)
    Tamara O.

    Detaljnije na strani 
    O MENI.

    Arhiva

    September 2021
    May 2021
    August 2020
    April 2020
    March 2020
    September 2019
    January 2019
    December 2018
    June 2018
    April 2018
    November 2017
    March 2017
    January 2017
    December 2016
    November 2016
    September 2016
    June 2016
    May 2016
    April 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    October 2015
    August 2015
    July 2015
    June 2015
    May 2015

    Kategorije

    All

    RSS Feed

Powered by Create your own unique website with customizable templates.