Ja znam da je danas u modi „predivnost“ i „magličasta iskrenost roze boje“ kada su tekstovi o roditeljstvu i porodici u pitanju, a naročito leti i na moru. Šerujemo mile poglede i suptilno odmahivanje glavom dok gledamo našu decu kako su genijalni dok prave zvezdu u plićaku. A tek prvo kupanje?! I to s tatom! Nemoj je više, dosta joj je! Onda sumrak i geguckanje ženske bebe s haljinčetom i pelenom, preslatko, s hordom drugih kopnenih homo sapiensa. Velika deca ližu sladoled i i svi se smejemo kako je danas jedna gospođa na plaži sela s levim guzom na osu. Nekako svi izgledamo srećno. To je valjda zato što i jesmo srećni. Sutra možda pošaljemo razglednice na kojima će deca crtati, umesto da pišu. A poslednjeg dana, za uspomenu, skupljanje posebno lepog i neobičnog kamenja kako bi smo se potom čitave godine podsećali ovog, skoro pa savršenog, odmora. Nemam inspiracije za tu vrstu razmene. Tačnije, osećaću se mnogo bolje ako se na vreme izjasnim da ovde nema ničega edukativnog, kao ni božanstvenog. Da se ne začitate. Nema saveta kako da što bolje opremite putnu apoteku ili kako da pobedite dosadnu upalu uha. Nema ni toga kako da dete naviknete na kupanje, muža na sebe, a sebe na ciklus koji naravno uvek pada u nevreme. Nema ničega što je predivno, dirljivo i „zaista tako“. Jer, da rasčistimo – za mene se putovanje s decom na more - ne može zvati odmor. Odmor je ležanje na pesku i žmirkanje. Lenjo kretanje grešnih misli. Bosonogost i bezbrižnost. Dugo ćutanje, a potom dugo gledanje. Zanimljiva hrana i zanimljivi susreti. Zeleno i plavo. Noćni zrikavci. Spavanje. A putovanje s decom, nakon čega kažem: „stvarno nam je bilo predivno i odlično smo se proveli“ uglavnom znači da sam uspela da pojedem više od jednog obroka za dve nedelje u sedećem položaju, da se niko nije ozbiljnije razboleo i da razvod nismo pomenuli više od dva puta dnevno. Do pre nekoliko godina, sam jun i kraj školske godine, izazivao je kod mene psihosomatske reakcije. Približavanje godišnjeg odmora inspirisao me je da svaki put izmišljam – zbog čega ove godine ipak ne možemo na more. Smišljala sam različite stvari – od zdravstvenih tegoba koje bi me onemogućile da putujem, pa do čisto ekonomske svesti jer vremena su teška i šta nam fali i u Beogradu. Ipak, moja roditeljska savest bi posustala svaki put i ja bi svakog leta iznova pokorno stavila svoju glavu na panj. Glava na panju znači da je naš automobil uglavnom uvek isti, a da stvari nekako svake godine ima sve više. Ideja da se pakujemo u kese za đubre umesto u fensi kofere donosi osim lošeg imidža i daleko više prostora. Račun je jasan: na četvoro dece i dvoje odraslih, potrebno je 6 peškira za plažu, 6 velikih običnih peškira i 6 malih. I to s nadom da ću negde zabosti perionicu. Ako se to ne desi, ribaću na ruke s sapunom „merix“. Strava provod. To je uglavnom već jedan kofer. Higijena, pegla, inhalator za bolesnike i kućna apoteka zauzima drugi manji kofer. Svako od nas ima svoj kofer, s tim što je primetno, što si mlađi – kofer ti je veći. A ja kao u filmu, na kraju svakog pakovanja, pri pogledu na nesagledivu gomilu kofera i kesa - izgovaram čuvenu rečenicu: „Ma šta meni treba, kupaći i ništa drugo“. Kada se, prkoseći svim zakonima fizike, u sumrak ipak spakujemo u naš Reno Espace (koji je na izdisaju), sledi divljenje užeg i šireg komšiluka koji nas razneženo gleda. Sudbina je htela da veći deo našeg komšiluka čine predstavnici romske populacije koji nas obožavaju jer „vidi ovu ona je naša, rodila je četvoro“. Nakon što mahnemo svima u našoj ulici – jer leto je i svi sede do kasnih noćnih sati na šamlicama ispred svojih kuća, počinje naš put na more. Do Vidikovca stajemo sigurno jednom jer nisu svi piškili. A možda ni kakili. Na magistrali se izvinjavam mužu što sam zaboravila njegovu knjigu za čitanje (onu koju sam čitao pre 4 meseca u sauni. pa koju? pa onu, svašta). Atmosfera u autu dostiže usijanje jer se Plavookom užasno spava i kenjkav je, Sunca Sinu duva, a LešnikDevojci je užasno vruće. Zlatokosa počinje da vadi arsenal iz svog ranca iako je prošlo 22h i zahteva više prostora, glasniju muziku i na koncu se rasplače jer nije ponela Tigija. U tom trenutku naš pas Munja koji čuči iza suvozačevog sedišta, počinje da zavija. Moj VoljeniMuž otvara svoj prvi RedBull i glasno uzdiše. Ja gledam niz put i govorim sebi – kako smo stizali ranije, stići ćemo i sad. I tako stvarno i bude. Svake godine mi zaista stignemo na neku obalu mora. Raspored aktivnost u našoj porodici tokom putovanja teži da imitira idealne okolnosti, ali zbog neprestanih izuzetaka, fleksibilni smo i adaptibilni. Nikada se ne zna kada će se neko s nekim posvađati, kada će neko nekoga pljunuti, ogrebsti ili ujesti, a kada će mom VoljenomMužu propasti ideja o idealnom odmoru što će načisto uništiti njegov unutrašnji mir, koji istini za volju, nikada nije ni postojao. Dolazak na plažu znači da nam je potrebno više mesta nego drugim, normalnim porodicama. Više mesta na plaži, više mesta u vodi i više razumevanja svih ostalih ljudi koji su došli na to isto mesto s jednom skoro pa besmislenom idejom – da se odmore. I pored svih pedagoških struja koje sam lično atestirala na svojim potomcima, redovno zaključim - puno toga nisam uspela nikada da ih naučim, iako sam se zaista trudila. Na primer, istog trenutka kada svako od moje dece dodirne svojim stopalom pesak – počinje da viče. Kao da im od vreline peska pregori slušni aparat. I to nema nikakve veze sa jedom. Oćemo u vodu?! Ori se oko moje glave kao zvonjava. Onog trenutka kada dodirnu vodu počinje ocenjivanje temperature vode, talasa, živog i neživog sveta, planova za ronjenje i skakanje – i sve to iznad nivoa dozvoljenih decibela u mestu gde žive ljudi. Osim prskanja članova svoje porodice, moja deca uživaju u prskanju i svih drugih ljudi koji opet u tome nikako ne uživaju. Red izvinjavanja, red pretnji. Marširam po plićaku kao oficir na rubu nervnog sloma. Ne znam dal da ih pobijem ili da ih fotografišem. Poglede drugih ljudi s plaže skidam sa sebe kao one dečje tetovaže, ali oni ostavljaju na meni trag i umaraju me. Umara me to što me gledaju kako izgledam kao pomahnitali noj koji trči levo-desno u reonu koji zauzimaju moja mladunčad. Naravno da se odmaram i uživam na letovanju. Najlepša prijateljstva sam sklopila s lokalnim doktorima i apotekarkama. Nastojim da do brojeva njihovih mobilnih telefona dođem što pre kako bih bila opuštena i u ponoć. Svako popodne razmestim kujnu i zablistam kao Džejmi Oliver. Po principu „manje je više“. Malo rukole, jedna jagoda i prepolovljeni komad pečenog krompira. Kada se ispostavi da su nedovoljno sofisticirani za tu vrstu jelovnika, pakujem ih i vodim na giros. Nema boljeg detoksa od site i ćutljive dece. A muž? Mog VoljenogMuža na našem porodičnom letovanju viđam u prolazu. Istog dana po dolasku, on kreće u jednu temeljnu izvidnicu kako bi ustanovio gde je najbolji internet u mestu. Kućni internet mu nikada nije dovoljno dobar i neophodno je da nađe neki brži i jači kao bi svoja neodložna posla odgovorno obavljao. Takav je on, znate. Odgovoran i ozbiljan. Što možeš u decembru, obavi u julu. „Idem nešto da završim“ postaje njegova letnja mantra i mi se tih dana susrećemo slučajno – po stepenicama, ispred radnje, na doku. Zaista deluje zauzeto. Povremeno, dok se mimoilazimo, pukne me neka prastara emocija jer smo se nekada davno i upoznali na moru. Dok gledam tog čoveka u papučama koji se polako udaljava, zastanem neko vreme i razvlačim taj svoj pogled ko žvaku koja se s jedne strane zalepila za njegov vrat. Onda u trenu pregrizem nit i podignem cegere jer nemam vremena za to. Na odmoru sam, znate. S budinim strpljenjem krckam te letnje dane i pripremam se psihofizički, poput morske nindze za finalni udarac godišnjem odmoru – pakovanje i povratak kući. U povratku je sve isto, samo malo gore. Moja deca tada podsećaju na četu ranjenika, a ja na požrtvovanu ratnu medicinsku sestru koja im previja rane stečene na letovanju, daje terapiju i skida temperaturu. Teskobne uzdahe mog VoljenogMuža više i ne čujem, mada između nas i dalje lebdi ono njegovo nezadovoljstvo zbog knjige iz prvog pasusa koju mu nisam ponela. Ukoliko radi lift u našoj zgradi, nakon 1000km, kući se vraćam s radošću jer me moj život strpljivo čeka u sređenoj dnevnoj sobi, s veš mašinom i mojom drugaricom Gvozdenkom koja me razume.
Ukoliko ne radi lift u našoj zgradi, nakon tih 1000km, kofere i decu nosim u zubima do petog sprata sričući u sebi „Još samo ovo i sve je gotovo!". G o t o v o. A onda sutradan, umirena zvukom mašine za pranje suđa, ni ne trepnem na zluradi komentar komšinice da nešto i nisam uhvatila boju. Dok mi u svesti ubrzano blede porodične uspomene s mora, u nekom posebnom ritmu odklepećem niz hodnik, dostojanstvena i srećna jer se odmor napokon završio i ja sam ponovo kod kuće.
108 Comments
5/7/2015 11:35:16 am
I ja sam blog pocela da pisem zbog takozvanih novopecenih mama koje jos iz bolnice, kao prave heroine koje nista ne boli i ne spava im se, ponavljaju da je rodjenje deteta najlepse sto im se u zivotu dogodilo.
Reply
Draga Bebina mamo, hvala puno na komentaru.Naravno da nisi jedina koja se "sokirala" carima roditeljstva, narocito u prvoj bebljoj godini :) Ipak, imam puno prijateljica koje su nekako cudesno lako iznele svoje prve roditeljske mesece, a pouzdano znam da nisu folirale. To valjda znaci da smo razlicite :) I meni se to svidja. Svaka mama je veoma posebna i svaka ima svoju pricu. A divno je sto imamo internet i mogucnost da se povezemo i pomognemo jedne drugima kad nam je tesko. Bude sasavo lakse kad znas da nisi jedini koji je naopak :) Veliki pozdrav iz Praga!
Reply
Draga Icbmother, uvek sam se pitala šta bi se dogodilo kada bi se najkulturnije izvinila svim saputnicima, uzela svoje stvari i napustila brod... To me toliko zanima da ću jednom i pokušati da izvedem tu akciju , čisto da vidim, fenomenološki, reakcije i rasplet... :D
Reply
5/7/2015 04:05:43 pm
Bravo, bravo, bravo! :)
Reply
@Mama iz magareće klupe
Reply
NSmama
6/7/2015 05:26:57 pm
Čitam ovo i razmišljam, za mesec dana drugarica i ja treba da putujemo na odmor sa dvoje petogodisnjaka, bebom od 10 i bebom od 4 meseca... Ovako nekako smo i zamislile taj put. Živimo u nadi da će moj bebac biti u stanju da od momenta zaspivanja sklopi bar sat vremena da možemo zapaliti po koju cigaru i evocirati bar jednu uspomenu iz vremena kada nismo sede "opuštene" kao na iglama. ;-)
Helen
5/7/2015 04:13:18 pm
Poucno, letovanja me tek cekaju, pa nije lose psihicki se pripremiti na svu ovu organizaciju. Sa dr strane, isto sam tako razmisljala i pred porodjaj - sve sto sam cula od ljudi bilo je "naspavaj se sad dok mozes" (kao da se san akumulira), "ne znas sta je gore-kad su skroz mali i bespomocbi ili kad krenu da puzu i hodaju", "zaboravi seksualni zivot" itd itd. A sve to od roditelja po jednog deteta, a ja sam dobila blizance! I koliko god da je tesko sa dve bebe, svesna sam da one osecaju moju energiju, i zato im ne "zameram" sto vise nemam svoj stari, prosli zivot. U svemu ovome, shvatila sam da mi zapravo ni ne nedostaje bar 80% stvari i ljudi iz njega... i da je biti roditelj odnos u kome dajes,ali mnogo,nogo vise primas i gradis sebe kao (bolju) osobu.
Reply
@Helen
Reply
Miloradova mama
6/7/2015 05:15:32 am
Saosećam... Samohrana sam majka jednog tromesečnog deteta.. I msm, da trudnoća i porodjaj ništa u odnosu na ono sve što nas čeka po rodjenju.
Reply
6/7/2015 05:25:23 am
@Miloradova mama
Reply
Marija
8/7/2015 10:52:07 am
Miloradova mama, ima cari u samohranom roditeljstvu: sami odlucujete, zvocaju samo deca, niko vas ne pita kad se vracate, nema kompromisa oko gledanja filma (ako kojim slucajem stignete da ga pogledate), perete samo za sebe i svoje dete ... Ja sam samohrana majka dvoje pubertetlija. Krecemo u avanturu za desetak dana, nabavila sam im noseci DVD plejer, gomilu filmova; sebi ipod pun muzike koja mi prija i zapretila vec sada: necu da cujem "jesmo li stigli". Kad stignemo, sve ubacujem u stancic i pravac plaza... posle: svi zajedno raskapujemo, kuce na povodac i u restorance. Pakovanje ostaje najteza stvar: Mama, gde mi je XXXX, smem li da ponesem ZZZZ, ponesi mi YYYY....
Reply
6/7/2015 05:17:16 am
Mame, zmajice, carice, gledajte to sa vedrije strane - vi IDETE na more. ;)
Reply
6/7/2015 05:32:34 am
@Jovana&sareno
Reply
Slatko sam se nasmejala :) Mi smo se pre par dana vratili sa mora, sa jednom ćerkom od 6 godina i jednom od nepune 2. Ni ja baš "nešto i nisam pocrnela" :))) A muž... On izabrao da zabavlja starije dete, ono što ume da se zabavlja i samo, a ja dobila ono manje što neće da se odlepi od mene. Sve u svemu - žurka!
Reply
6/7/2015 05:46:15 am
@Kristina
Reply
gvozdenka
6/7/2015 07:13:06 am
Vidi, dok ne postavis pravu fotku "idealno" spakovanog prtljaga, uvezanih kikica i svih zajedno sa sarenim suncanim naocarima i osmesima do Arizone, ko da i nisi isla na odmor. O divnim i raznobojnim salatama na tanjirima da i ne pricam :)
Reply
6/7/2015 09:25:44 am
A uz fotografije obavezno slede tri recepta za idealne putne sendviče, zdrave grickalice i zabavne aktivnosti za decu u kojima ćemo uživati i mi roditelji. Potom sabrana dela idealnih odmorišta na putu do cilja i preporuke za najboljeg prodavca maslinovog ulja i belog vina. Na youtube ide snimak najbrzeg i najspretnijeg pakovanja u kofer (ja klečeći u našoj prostranoj i pod konac sređenoj dnevnoj sobi) pritom nonsarlantno usnimavam i pripremljenu knjigu koju nosim na letovanje..Neko cool štivo kao Begbede, recimo. Tako šik i organizovana, ustajem i brišem znoj s čela i stajem rame uz rame pored Marte Stjuart. Srećna!! Može tako Gvozdenka?
Reply
gvozdenka
6/7/2015 10:29:32 am
To je taj motion twin :)
Tajchy
6/7/2015 10:03:46 am
Odlican text! Konacno da procitam nesto realno. Ja eto zivim na moru pa opet nemam boju, a imam samo jednog malog zlikovca u obliku sesnaestomesecne Tamare 😃 I dalje uporno, svaki dan, punim torbu stvarima, hranom, vodom, kanticama, lopaticama, loptama i gumama i svaki put se pitam jesam li ja luda i sta mi je to trebalo, sutra nema plaze, suncacu se na terasi kad zaspi. Aha kako da ne 😃 Jos jednom bravo za tekst i srecan put 😃
Reply
6/7/2015 11:25:02 am
@Tajchy
Reply
Mamita
6/7/2015 11:03:07 am
Zasto mislite da se druge mame foliraju ako im nije tesko? Ili naprotiv - ako uzivaju sa svojom decom?
Reply
6/7/2015 11:18:38 am
Hello, Mamita!
Reply
Mamita
6/7/2015 02:19:37 pm
Moja greska, nisam se dobro izrazila :)
Stefana
7/7/2015 08:46:39 am
svaka cast za muza! :)
Reply
Bela
7/7/2015 04:20:55 pm
Ne slažem se sa "tonom" vašeg komentara, ali se sa sadržajem apsolutno slažem. Moja porodica liči na Vašu i vaspitni metodi takođe. Naša deca putuju sa roditeljima na konferencije i sastanke od rođenja. Pripremimo im pakete za zabavu, one rade svoj "posao", mi svoj. Nikada nas niko nije ni pogledao da su nam deca preglasna, a kamoli da nekoga prskaju ili ometaju. Svako ima svoje zaduženje i odgovornost kad nesšto radimo zajedno i obavezu da poštuje tuđa interesovanja (rotiramo aktivnosti). Ipak, verujem da ovde nije pitanje četvoro dece, nego da muž ne radi svoj deo posla u braku. Seks je recimo sjajn za opuštanje. A deca, iako ne spavaju baš svaku noć, zbog bolesti ili vrućine, pre ili kasnije će sigurno zaspati.
Reply
Marina
8/7/2015 02:41:00 am
Aj aj aj... imate sve osim smisla za humor. ;) Sad za kaznu procitajte jos jednom cijeli tekst.
Reply
kukavica
9/7/2015 01:33:35 pm
@Mamita
Reply
Tatita
10/7/2015 05:06:11 am
Draga Mamita,
Reply
kukavica
10/7/2015 06:24:58 am
hahhahah. bravo tatita
Mamita
6/7/2015 02:30:09 pm
Jos nesto, kad vec mi mame diskutujemo - pre oko pola sata se vratih iz kafica u komsiluku, i kao da sam djavo hoce da cujem stvari koje mi idu na zivce :)
Reply
6/7/2015 03:13:00 pm
Draga Mamita,
Reply
Andjeo
6/7/2015 03:44:53 pm
Prica je veoma zabavna. Kao mama dvoje dece (15 i 7) odlazak na more (a bilo je samo jednom, nazalost....mozda nagodinu) ..dozivela kao Mamita. Srecom imam muza posvecenog 100% deci (mozda zato i nemamo tolike pare da idemo svake godine na more) pa sam imala srecu da sam se mogla i izlezavati na plazi i citati knjigu ...Isli smo pre 2 godine pa je mali sin bio 5 godina i sam je vec puno toga znao a cerka 13 - jos bila vezana za nas....e sad nagodinu kad bude 16 vec ce biti trazenje potencijalnih momaka za letnju romansu...a tu moramo uvek biti na oprezu, nikad se nezna na koga naleti...tako da od bezbriznog letovanja, ko zna sta bude...
Reply
@Andjeo
Reply
Andjeo
8/7/2015 03:17:43 pm
Lepo letovanje Vam želim, da bude i mirno i zabavno sa puno smeha, zabave i zezanja!!!
Reply
Hvala Andjeo i hvala na ovoj pričici. Mnogo me brinu ta naša deca, porasla. Svaka roditeljska "razmena" na tu temu mi baš znači. Ovo je veoma posebno razdoblje i zapravo mi se čini da moram lično u mnogo čemu da se promenim - baš ja, kako bi smo ovo prošli što bezbolnije. Kad sam tako mirna i mudra ide mi super. Nevolja je me ponese trenutak pa krenem da bljujem vatru, nenadano...nema te literature, niti saveta koji bi mi/nam pomogao... Dršte se, a i mi ćemo. Pobedićemo :)
pegi su
6/7/2015 04:58:01 pm
Idila kod mamite nema sta. Odakle si to prepisala. Disi duboko i popi malo vode.
Reply
6/7/2015 05:38:14 pm
@pegi su
Reply
Bela
7/7/2015 04:25:23 pm
Moj muž je takav - posvećen i meni i deci i radi za dvojicu. To što se nešto ne dešava vama, ne znači da ne postoji.
Reply
7/7/2015 04:34:37 pm
Dear Bela. Hvala vam na vremenu da procitate prilucno dugacak tekst koji vam se, u stvari, ne dopada. Hvala vam posebno na komentaru, koji je takodje temeljan i detaljan. Prenecu suprugu da ste rekli da seks opusta. Inace, moja prica je nekako komicna i njen primarni cilj je bio da vas zabavi. Ozbiljna stiva kakva preferirate, ipak, morate drugde da potrazite. A narocito debate o tome kakav je ciji muz. Ipak, drago mi je da je vama vas divan i da ste zadovoljni. To nisam nigde dovela u pitanje. Ja sam samo napisala jednu obicnu pricu. Bice da ste joj ucitali visa znacenja, na sta ja ne mogu da uticem. Pozdrav :)
Mamita
7/7/2015 05:03:07 pm
Mnogo mi je zao ako moj zivot dozivljavate kao idilu, jer ovo je jedan obican i normalan zivot pun ljubavi, kakav i vama zelim da iskusite.
Reply
smarta..
8/7/2015 09:42:38 am
Pisala sam nešto, Mamiti, ali sam shvatila da ja na Mamitine komentare stvarno nemam komentara te je to moj komentar.. 6/7/2015 05:49:58 pm
@NS Mama
Reply
Pegi Su 2
6/7/2015 06:24:29 pm
Svaka tebi čast, ženo!! :)
Reply
7/7/2015 04:23:53 am
Hjoj, ovo je toliko slatko!
Reply
7/7/2015 06:24:59 am
Nina2vatre, hvala ti! Dobrodosla si u nas klub 3+ :) Pa da uskrstimo mačeve sa pričama i iskustvima :))) Nego kako nego je dirljivo, ali se ne lepi na ovu vrucinu ;) a to mi je bilo bitno...:)))
Reply
7/7/2015 06:28:05 am
Ženo Jelena, hvala ti :) Verovala ili ne, ali upravo smo se spakovali, krećemo večeras :D!
Reply
majka_budva
7/7/2015 05:03:34 am
Baš vam je lep blog!!! :) Ja imam troje mladunčadi, kako velite, i baš bih volela i četvrto, ali moj muž, nažalost, nije 100% posvećen tj. beži da nađe wifi i odmori dušu...dosta mu je galame, slinavih noseva, kakenja u more, temperatura u pola dva ujutru...
Reply
7/7/2015 06:30:33 am
Majka_budva, dobar dan i dobro dosli. Lepo se vi drzite, vidi se po komentaru. Muz se necka, slabo meni to zvuci. Samo vi zavrtite pedale pa ce biti sve kako zelite...
Reply
Majka_Budva
7/7/2015 07:37:00 am
još uživam na vašem blogu, tek sam vas otkrila, pa dok sustignem tj. keč ap :)
Stefana
7/7/2015 08:37:01 am
divan blog :) jedva cekam utiske sa mora :) interesantna je deo "da razvod nismo pomenuli više od dva puta dnevno".. Tako poznato !!
Reply
7/7/2015 03:30:18 pm
@Stefana
Reply
Ana
7/7/2015 08:50:19 am
Draga,
Reply
7/7/2015 03:36:52 pm
Draga Ana, hvala tebi na ovako lepim rečima. Nadam se da si preskočila sve te osude i drvlje i hopnula na onaj viši stepenik jer uvek će biti i puno ljudi koji će te veoma dobro razumeti i koji znaju šta su leptirići, a šta mehurići :)) Ja uživam u pozitivnim komentarima, a pogledam i te loše. Svako piše iz svoje perspektive i tu nema ljutiš :) Dođi opet Ana i uživaj s bebom.
Reply
Marina
7/7/2015 09:46:13 am
Toliko sam se smijala dok sam citala, a imam ih samo komada 2!
Reply
7/7/2015 03:39:05 pm
Marina, ja obozavam kad se neko smije :)) A narocito na moru i jos kad mi tako u par reci docara nekoliko scena, pa to toliko letnje i morski zvuci da mi je odmah lepo :))
Reply
iv
7/7/2015 03:15:23 pm
Jaooooo bre kako si me odusevila!!! Ne samo da je sve istinito,nego tvoji opisi....u srce si me takla... A ono muz i internet to postaje neverovatno iz godine u godinu sve gore! Ah,kome jos treba seks,mozda za n.g.:-) U svakom slucaju ostaje pitanje:odakle snaga i inspiracija? Da li radis nesto baš baš za sebe,kad nikog nema i uhvats sekund vremena.... pozdrav od obicne mam
Reply
Iv, toliko si me lepo pohvalila da ja ne znam kako sad da se izvucem... hvala ti na ovim recima. A jesi primetila to s netom! A tek mobilni :)))
Reply
Lorelai
7/7/2015 05:41:14 pm
Divno. Divno! Kako volim da procitam tako lepo napisan tekst, jos o temi koja me zanima. Nemam pola tuceta dece, samo jedno. I ne planir da menjam taj broj. Ali divim se svim roditeljima koji imaju svoj mali copor. I onim kojima je tesko i onima kojima je lako.
Reply
8/7/2015 08:59:44 am
Hej, Lorelai! Uzivam da citam ovakve komentare, jel da da je to skroz neskromno :)))) Ja cu sutra u ovo vreme biti na plazi. Videcemo jesam li napredovala.
Reply
Lorelai
8/7/2015 11:03:21 am
Daraga Gago,
Trshica
8/7/2015 01:29:29 am
Draga GagaBlues,
Reply
Draga Trshica,
Reply
Divan iskren tekst sa takvom energijom da sam se odmorila citajuci i nije me mrzelo da jedno 6puta gasim virus koji mi otvara neeeke strane)) i da se vracam da citam! Dodjoh da komentarisem al kad krenuh da citam neeeke komentare umorih se... u svakom slucaju mene tek ceka odmor sa bebicom, ni na sta ne gledam dramaticno kako bude bice al samo na pomen reci -more-mozak mi se odmori. Hvala na divnom pisanju, definitivno cu pratiti vase postove! Ako imate vremena procitajte i po koju moju na miamanolo.wordpress.com :) Pozdrav
Reply
Draga Mia, hvala vam sto ste svratili, uzvracam i ja posetom odmah. Prica je prica, a komentari su komentari :) sledeci put iskusno, preskocite sve to i dodjite da mi ispricate kako je vama bilo na moru. ja kao domacica nemam prava bas puno da biram :))
Reply
Ona njegova
8/7/2015 11:29:53 am
Procitah tekst i vidim da je kroz salu recena istina koju zivi ocigledno vecina zena pa cim neko kaze da moze to i drugacije, odmah neki bes. Ja se na primer vise slazem sa gospodjom Mamitom ovde i trudila sam se da shvatim kako je uopste njen komentar neko pogresno shvatio i ton takodje. ja bih to isto rekla tako u nadi na ce moji dobronamerni saveti pomoci nekome da se izbore sa haosom u koji su upali. I mislim da je sve do muza i da deci pre svega on mora biti onaj strogi autoritet koji ce ih nauciti da se mama slusa i njen mir se ne remeti bar je tako kod nas. Moj savet zenama je da prvo muza dovedete u red a posle ce deca i odmori biti kako treba. Kazem jer mi je poznat i jedan i drugi scenario,pa ipak moze da promeni to onaj ko hoce, Zene ce priznati ovakve price kroz tekstove,kako je ludnica sa decom, ali nijedna nece samoj sebi priznati da bi sve bilo lakse da je muz tu podjednako. Meni moj nije bio dok treci put nisam zatrudnela i presekla sve, stalno je na poslu,pa vidjanje sa drustvom i onda kad se vrati deca su vec spavala. Sa trecom trudnocom sam ostavila test upakovan sa masnicom i na cestitki napisala da ce opet biti tata... ako... kupa i uspavljuje i hrani decu koliko i ja i ako ih vodi da se igraju i sve ono sto ja radim. ako ne pristane, nece biti tata trecem detetu. Prvi put sam ga videla da place i od tada mi zivimo u toj idili kako je neko normalan zivot doziveo.
Reply
Draga OnaNjegova, dirljivo. Hvala vam sto ste podelili svoju intimu sa nama. Kao i savete, dobronamerne. U stvari su svi saveti dobronamerni. Iako je to lepo, nekako mi se cini da nema potrebe da branite Mamitu, niko je nije napao. Neko je izrazio svoje suprotno misljenje mozda, ali rekla bih da je preko polovine zena nije ni spomenulo. Ma i vise. I ovom prilikom pozdravljam Mamitu :) postala je hit na mom blogu samo zato sto joj je dobro! To je taj x faktor :)
Reply
helena
8/7/2015 12:14:07 pm
sa bebom od 5 meseci i dvogodisnjakom pre mesec dana otidosmo na jezera,sat ipo od kuce, uh kako je prstalo o razvodu, kako se svadjalo, kao nikad do tad, a posle komentari da bilo nam je ipak dobro i poucno
Reply
Viki
8/7/2015 02:32:42 pm
...Meni samo nikada nisu bile a i dalje nisu jasne majke koje rode 3, 4,...dece a onda kukaju. O tome se razmišlja ranije. To treba da joj bude uživanje, nije dobro organizovana. Meni je sve to i dalje uživanje, od početka do kraja i svake godine zajedno 2 meseca u napred brojimo te dane do polaska. Ali to smo MI.
Reply
Draga Viki, hvala vam što ste svratili. Nego, kako vam se dopala priča? Ja mnogo volim da čitam, a volim i da pišem. Uživam u diskusiji, onda potom...A preneću glavnoj junakinji vaše mišljenje, kada se opet budem dala u pisanje :) Možda se bolje organizuje pa počnemo da objavljujemo pesme. Šta mislite o poeziji?
Reply
Ivka
8/7/2015 05:08:00 pm
Zeno, majko, kraljice 😀 Divno pises i treba ozbiljno da razmislis o izdavanju knjige. Pozdrav iz Beograda
Reply
8/7/2015 05:15:49 pm
Imamo mi jednu Ivku u familiji, dragu i pitomu, mnogo je volimo :) Hvala na poseti i na snažnoj (i konkretnoj) podršci. Zamisli da izdam knjigu, a pola regiona smatra da se junakinja nije dobro organizovala...koja bi to ćorava posla bila :)))) Salim se, naravno. I ja bih volela...
Reply
Ivka
8/7/2015 05:22:25 pm
I ja sam draga i pitoma, tako bar kazu hahaha Sigurno cu je kupiti kada izdas. Ti se organizuj tako da uvek imas o cemu da pises i da nas zabavljas a svetu ionako ne mozes ugoditi ;) Jos uvek nemam decu ali ova tvoja avantura mi upkos svemu divno zvuci :)
Ivka
8/7/2015 05:24:04 pm
I ja sam draga i pitoma, tako bar kazu hahaha Sigurno cu je kupiti kada izdas. Ti se organizuj tako da uvek imas o cemu da pises i da nas zabavljas a svetu ioznako ne mozes ugoditi ;) Jos uvek nemam decu ali ova tvoja avantura mi upkos svemu divno zvuci :)
И Још Једна Слуђена
9/7/2015 04:28:32 am
Е, благо мени. ;) Ја имам једно... Радим ја, ради муж... Радим по кући ја, ради по кући он и опет ништа не стижемо. И знаш шта, слуђена сам, не знам где се налазим и желим бар још једно, а била бих најсрећнија да те стигнем са бројем деце, ако ми то године дозволе, па макар била као безглава кокошка наредних 18 до 20 година.
Reply
10/7/2015 03:46:29 am
Draga Sludjena :) super ti je nick :)) ja ne vidim nikakav problem sa nama bezglavim kokoskama :))) dobrodosla si u klub, pozuri malo, smeha kao sto vidis na pretek... A meditiracemo kad se penzionisemo, punog srca :)
Reply
trnovaruzica
9/7/2015 10:01:20 am
Divna i skrena priča. Istinita pre svega, znam iz iskustva ;)
Reply
Vaspitačica
9/7/2015 10:30:43 am
Procitala sam tekst dva puta i zaista sve pohvale, ne vidim ništa negativno, jer ovo je realnost prikazana na jedan lep humorističan način. Tekst me je podsetio na neku satiričnu predstavu kojoj bi naslov mogao biti "Čari roditeljstva" :-) Mislim da bi se svi slatko nasmejali da neki glumci odglume ovu realnost života, pa onda ne kažu džabe da je život jedna velika pozornica :-) Naime, ja sam po struci vaspitačica, ali studiram dalje i usavršavam se kako bih jednog dana postala učiteljica i predavala u školi. Usputno čuvam dvoje dece (braća, jedan je šest, a drugi tri godine) i moram reći da ih jako volim i cuvam ih godinu i po dana. Ono što sam za to vreme primetila je da to zaista nije ni malo lak posao, ja sa njima provodim osam sati dnevno i zaista ima i jako teških dana iako ja svoj posao mnogo volim. Svoje dece još uvek nemam, ali skidam kapu pogotovo tako velikim porodicama kao što je Vaša. Potpuno saosećam sa Vama i razumem Vas iako nemam dece, jer sam ja od svoje trinaeste godine okružena decom i životnim problemima. Dobila sam prvog brata sa 13, a drugog sa 15 godina i u mnogo situacija sam im ja bila i majka i otac i sestra, jer sam ja najstarija. Tako da ja već odavno znam šta je odlazak na more sa decom, menjanje pelena, hranjenje itd. No i pored toga evo ja i u svom današnjem poslu menjam pelene :-) Shvatila sam da me to ipak ne privlači baš toliko da bih ceo život to radila, pa sam nastavila sa studijama kako bih mogla raditi u školi sa starijom decom :-) Decu ne planiram uskoro iako imam 25 godina, verovatno je to zato što jako dobro znam šta me čeka :-) Naravno da je roditeljstvo prelepo, ali ima tu mnogo odricanja ipak da se ne lažemo. Čitala sam i komentare i slažem se da mnogo znači dobra organizacija, dobar muž i tako dalje, ali budimo realni, ne može život pre dece i život kada dođu deca biti isti. Tako da sva podrška sa moje strane za ovaj tekst i naravno nastavite i dalje da pišete i da nam ulepšavate dane svojim tekstovima :-) Negativnih komentara će naravno uvek biti, ali dobro ne možemo svi isto razmišljati i dobro je čuti i kako drugi ljudi razmišljaju :-) Uh, raspisala sam se ja :-) Pozdrav
Reply
Ja sam fan svih vaspitacica&uciteljica. Posto si ti i jedno i drugo, s bogatim licnim iskustvom, ti si prvi kandidat za pisanje te drame jer imas neophodnu distancu :) hvala ti na citanju i komentaru, slazem se sa tobom od prvog do poslednjeg slova. Citamo se (a mozda i gledamo, ko zna :)))
Reply
Katarina
10/7/2015 02:19:58 am
Draga Tamara,
Reply
Vaspitačica
10/7/2015 04:43:01 am
Bila bi mi naravno velika čast da se upoznamo :-) Ko zna šta život nosi, možda se i ukaže neka prilika :-)
Reply
Cosmy
10/7/2015 02:25:45 pm
Duhovito i zanimljivo,procitah muzu da se malo zajedno nasmejemo 😀 anyway, ja jesam udata za muskarca koji mozda i vise brine o detetu od mene (ima covek razumevanja za naucni rad ;) ali to samo znaci da nam je zajedno i zanimljivo ali i naporno. Evo i drugo dete je na putu,mi sa cetvorogodisnjakom na moru. U nasoj smo kuci celog leta pa nemamo taj presing svakodnevnog odlaska na plazu ali ja stvarno ovo ne nazivam odmor... Mozda pre zivot ;)
Reply
Gaga Blues
13/7/2015 04:46:21 am
Draga Cosmy, ne stizem da odgovorim redovno, znate, na odmoru sam :)))
Reply
Ivuška
10/7/2015 06:10:05 pm
Slatko sam se nasmejala i identifikovala! Kao majka trojke rodjene u 20 meseci (1+2), sada tinejdzerki, sve mi je blisko. I naravno, hvatam izmedju redova svu lepotu koja izbija u svakoj peripetiji. I ne mogu me omesti tehnicisticki komentari osoba koje ne znaju šta znače ironija, metafora i ostale stilske figure. Iznad svega volim ljude koji su spremni da uživaju u životu, koji je divan baš zato što nije savršen!
Reply
Gaga Blues
13/7/2015 04:51:04 am
Draga Ivuska, nego kako je sad kad su tinejdzerke :D?!
Reply
13/7/2015 04:42:02 am
Bas mi je prijao ovaj satirican tekst. I u mnogim aspektima naravno je realan. Ja imam jednu bebu, ali sudeci po njegovom karakteru, imacemo slicno letovanje vasem sa cetiri deteta :) Ti si u tekstu predstavila jednu mogucu realnost, koja je, mislim, najcesca. Slazem se da ima slucajeva i kao sto je gore opisala Mamita, ali se ne slazem da svi mogu dostici to sto je ona. Sva deca su indivdue, kao i roditelji. Nekima jednostavno ne lezi da isplakuju dete, da ga ne uzimaju u ruke. A neka deca i posle tih metoda cak ostaju i dalje zivahna, znatizeljna. Pa se bune u sedistu ili u kolicima npr. Niko tu nije ni bolji ni gori roditelj, vec jednostavno najbolji roditelj svom detetu. Ne prijaju svoj deci iste vaspitne metode! I zato valja postovati razlicite pristupe roditeljstvu, koje jeste najizazovniji i najlepsi zadatak u zivotu, ali je daleko od "cvece prolece". Nemojmo se lagati :)
Reply
Gaga Blues
13/7/2015 05:26:31 am
Aleksandra, ovo je naime potpuno moguce - da jedno dete ima energiju i pravi haos za cetvoro :))) vidjala sam to hiljadu puta. I zato se ja lepo druzim i sa mamama s mali i s puno dece. Slazem se sa vama u svemu sto ste rekli, zaista. Oduvek zagovaram teoriju da su svako roditelj i dete savrsen sklop. Cak i kad nam se ne cini da je tako. Zato svaki oditelj vise treba da osluskuje sebe, a price i blogove da cita da bi se smejao, opustio, prepustio...:)) Hvala vam za komentar!
Reply
Frau S
13/7/2015 05:29:01 pm
Ja sam se smejala ali i sve to zamislila. Sa prvim detetom sve šminka i muzika, ljubav i sloga. Sa drugim su me već nekoliko puta slali psihijatru - sad više neće ni da me prime. Svaki dan delim imovinu sa mužem pa kad vidim da nemam mnogo podvijem rep a onda pobesnim i odlučno idem da prevedem cv na nemački pa da tražim posao...odlučnost se prekida u trenu kad osetim.nadzrmaljski bol od gaženja neke sitne lego kockice, onda urlam, pa psihić...pa drugarice, pa sve u krug. Uglavnom sam naučila da više nikad ni jednog roditelja neću osuditi, nijednu majku ogovarati, i neću promovisati idiličan život - i kako to ostali ne umeju. No htedoh reći - i ostale priče su odlične. Piši češće 😊
Reply
GagaBlues
18/7/2015 07:47:55 am
Liebe Frau S, pa na odmoru sam :))) Ne stižem!! Smejem se čitajući tvoj komentar (do kog dospeh jedva nekako jer internet ovde dolazi nenadano, kad ga najmanje očekuješ, a isto tako i nestaje...)...
Reply
Eli
18/7/2015 08:52:21 am
Postoji jedan roman ''Dnevnik besne domaćice'', Sju Kofmen, viša srednja klasa i i pripadajuća patnja u Njujorku, duhovit, višeslojan, snimljen je čak i odličan film po njemu. ''Predstavnici'' romske populacije ne misle da ste ''njihova', posebno kada im mahnete prilikom odlaska na more, ta pomisao uznosi do izražavanja šarma i izvesne duhovitosti, mada na čiji račun je nešto šarmantno i duhovito, to se ne vidi, za razliku od poente humorističke radnje u pomenutom romanu. Mislim da je ovaj tekst, sa kojim mogu da se srode egocentrirane dobrostojeće mame, ciničan u odnosu na realnost života većine ljudi. Efraim Kišon bi mogao da bude dobra smernica za pisanje i razmišljanje autoru, jer dara ima.
Reply
Frau S
18/7/2015 05:01:39 pm
Evo ja sam se srodila sa tekstom i ima još mojih prijateljica. I mislim da nisam ni egocentrična a dobrostojeća -to je tek diskutabilno. A sve i da jesam, i jedno i drugo, i mi imamo prava na san, tri obroka, toalet u privatnosti i namazane nokte. Što da ne?
Reply
GagaBlues
19/7/2015 01:34:35 am
Frau S, ne daj se :) 18/7/2015 04:29:49 pm
Niti moreta, nit' cetvoro dece, al' bar sam se lepo zabavila citajuci 😃
Reply
GagaBlues
19/7/2015 01:29:06 am
KriminalKoka, ja bih rekla da mi je to jedino bilo vazno :)))
Reply
Sjajno! Vrcavo, duhovito, veselo! Ja sam, eto, baš iz ovog posta videla koliko ljubavi i sreće tvoja deca tebi pružaju, a i ti njima. Nisam videla frustriranost i nesrećan život zarobljen roditeljstvom, kao što neki insinuiraju, već mamu koja toliko dobro poznaje svoju decu, koja ih pušta da budu nestašni, slobodni, da rastu tako da im detinjstvo bude najlepši deo života. Videla sam mamu koja je svesna sebe, svojih potreba, i samim tim uči svoju decu da je vrednost svake osobe neprocenjiva i da se treba poštovati.
Reply
GagaBlues
20/7/2015 02:51:40 am
Carapice, hvala ti. I za mene je bilo iznenadjenje kako se sve moze ucitati ova moja prica :))) pa neka. ja bih rekla da je sve to zivot - i kad je naopako i kad je super i kad smo tuzni... Neka zena prica, neka cuti, neka uhvati pa pise :))) nisu sve price ni ovako vesele, ni ovako vrcave. Pa se ne daj razocarati :))
Reply
Maja
21/7/2015 05:57:20 pm
Mi i danas (nakon više od 40 godina) citiramo moju nenu koja bi nakon povratka sa odmora (manje-više sličnog opisanom, a kroz iskustvo četiri snahe x 2 djece) samo rekla: "hoće svijet da se napati pored svog rahatluka".
Reply
Tamara O.
3/3/2018 11:29:50 am
Ne znam kako sam previdela ovaj komentar. Odlican!
Reply
Berry
13/8/2015 04:13:14 am
Preplavile su me razne emocije dok sam citala ovo cudeso od slova...smeh,seta,bes (zbog visegodisnjeg problema sa odomorima jer sam uvek na oderdjeno pa u skladu sa time je i odmor problem...moreeeee,ah...)... Elelm, proziveh sve ono sto je homo sapiensu neophodno i ono sto ga izdvaja od drugih plemenitih vrsta! I hvala na tome! Iako nije prirucnik za roditelje ipak je to poucan tekst...iako nadasve humoristicno prikazana realnost porodice sa coporom dece nosi svoju tezinu i to ne zanemarivu moram priznati...mene nije SAMO zabavio da znas, ali sam u svakom slucaju neizmerno uzivala. Kao i u komentarima...svim...uglavnom presmesni su! Share-ovala sam neku drugu pricu sa ovog bloga na fb-ku...procitale su je sve moje drugarice koje su mame (i sama sam mama) i naravno raspametile se i krenule u napad na blog hahahaha nisu mogle prestati sa citanjem...obuzele ih price heheheh...I tako ja sinoc sedim u nekom fancy resto-bar-u sa svojom prijateljicom koja je takodje mama i naisla na pricu koju sam podelila na fb-ku i krenula da cita sve zivo...Sa odusevljenjem mi izgovara sledece...BLOG JE FENOMENALAN...SVE PRICE SU MMMM,EXTRA...ALI OVU NA MORU BEZ SEXA MORAS, JEDNOSTAVNO MORAS PROCITATI!!! I evo mene odmah sutradan kao pravi streber, ne samo da procitah celu pricu nego i sve komentare hahahahaha...I nadam se i zamisljam sebe, mog divnog muza i moju bobicu na vrelom pesku kako pomatramo beskrajno plavetnilo...sve moze da se rusi i bobica moze da vristi negoduje ma sta god da radi...samo da je bezbedan i zdrav...jer more je druga dimenzija...treba mi teleport...cmok
Reply
Gaga Blues
13/8/2015 11:59:19 am
Berry, digla si pricu iz dubokog sna... jer proslo je preko mesec dana od kada je objavljena, te me raduje da jos ima vas koji uzivate u njoj. Hvala i tebi i silnim tim zenama kojima se svidjaju price, cim napustim ovaj prevreli Beograd i potopim se u prasku svezinu, vracam se peru, zapravo jedva cekam. Drs'te se zene :)!
Reply
Bibi
13/11/2019 03:32:36 pm
Evo, ja tek sada citam post iako je star 4 godine. Tada ja nisam ni imala decu hehe. Sad ih imam dvoje. Jedno 3 i po, drugo 1 god.
Reply
Leave a Reply. |
Autor(ka)
|